|
Već dugo sam se pitao sta je to jos potrebno da bi Srbija konačno zavolela Zorana Đinđića. Sada znam. Bilo je potrebno posle svega da joj ponudi na dlanu i svoje raskomadano srce. I to vam je dao, dragi Srbi, iako se takav gest toliko protivio njegovom biću. Njegova prepametna glava je i to morala da ukalkulise zbog vase srećnije budućnosti znajući da je to nesto sto nećete moći da prenebregnete. Pa sad vi prenebregnite ako hoćete, smete i mozete. Hajde opet glasajte za kilave, korumpirane i retardirane. Proglasite opet krezube kokosare i palikuće patriotama ili proglasite patriotom i njegovog ubicu koji se verovatno godinama vezbao na sarajevskoj deci. Kada ispečes zanat na tako sićusnoj meti, sta je pogoditi srce odraslog čoveka sa stotinak metara.
Nenad Prokić, mart 2003.
|